sys.portal

Vjerujem da ćemo se brzo složiti oko stava kako je posebno zadovoljstvo nešto popraviti uz minimalan trud i trošak.

U IT svijetu svakih nekoliko godina dođe vrijeme zamjene zastarjelih uređaja novima, bilo to iz razloga otkazivanja starog uređaja ili njegovih nezadovoljavajućih performansi za nove potrebe. U našem slučaju dogodila se kombinacija tih dvaju razloga – sedmogodišnji poslužitelj koji je bio u funkciji primarnog domenskog kontrolera na ustanovi već je pomalo kašljucao pod teretom godina, postao poprilično spor i neresponzivan u radu, i još se k tome svakih nekoliko dana jednostavno smrzavao (vjerojatno zbog hardverskih problema i postupnog otkazivanja neke komponente).

Kontinuiranim razvijanjem Windows Defendera kao univerzalnog anti-malware rješenja za novije desktop i serverske Windows OS-ove, Microsoft je uspio to svoje „ružno pače“ pretvoriti u... pa ne baš labuda, ali svakako u respektabilan namjenski softver. Stavovi upućenih u antivirusni softver uglavnom su pozitivni, ili barem nisu tako ubitačno negativni kao ranije. :o) 

U prošlom smo nastavku objasnili što su units (objekti kojima systemd upravlja) i targets (ciljevi koje treba postići). Vrijeme je da se pozabavimo redoslijedom podizanja i spuštanja servisa. Zapravo, trebali bi se navikavati na novu terminologiju: radi se o međuovisnostima unita, jedinica. Sistemci stare škole po navici brinu samo o servisima, smatrajući da se ostali detalji podrazumijevaju. Ali jedinica ne mora biti samo servis, jer systemd ima načina da brine o detaljima kojima se stari init nije zamarao.