Linux

Kao što lijekovi imaju nuspojave, tako je istraživanje naredbe blockdev proizvelo zanimljiv "sporedni efekt". Shvatili smo da sve izmjene konfiguracije koje donosi blockdev --setxxx traju samo dok se ne ponište ili dok se računalo ne ugasi. Pokušali smo vanjski disk proglasiti za read only, kako bi zamrznuli podatke na njemu, ali nakon reboota disk se opet montirao u read-write načinu. No jedan USB stick ponašao se drugačije. Svaki put kad bi ga utaknuo u USB port, na njega se nije moglo pisati. Kao da je naredba blockdev zaista uspjela zaštititi stick od pisanja? Ili je posrijedi nešto drugo?

U članku o naredbi blockdev obećali da ćemo se pozabaviti "komplikacijama" vezanim uz parametre za iščitavanje/mijenjanje sektora/blokova na disku. Da bismo ih naučili razlikovati i razumijevati, vratit ćemo se u povijest, u prošli milenij, dok su računala još bila u "pelenama". U to doba se podacima na diskovima pristupalo preko CHS geometrije, koja je krajem osamdesetih zamijenjena LBA adresiranjem. Tada su iskovani i termini koje još uvijek koristimo, puput sektora, bloka, klastera, cilindra.

Dok su tradicionalni Unixoidi prepuštali pojedinim servisima i aplikacijama da sami zapisuju vlastite logove, dnevnike, systemd uvodi jedinstven sustav kojem je prvenstven cilj prevazilaženje razlika u zapisima, bolja kontrola i preglednost logova. Servis koji se time bavi je journal daemon ili journald, koji je sad zadužen za logiranje svega, od kernela do korisničkih aplikacija.

Systemd se diči kompatibilnošću sa dobrim starim SysVinitom. Prije svega to bi značilo da su zadržani runleveli, a onda i skripte koje podižu/spuštaju servise, smještene u /etc/rc[0-6].d direktorijima koje slijede logiku runlevela. No hajdemo pogledati je li to baš tako, da li je ispoštovana tradicija, ili nas samo žele umiriti kako se ne bi previše bunili, Jer, zna se, ljudi ne vole promjene, pogotovo ako su im nametnute.