Linux

Računala nisu efikasni potrošači električne energije, većinu pretvaraju u toplinu, a manji dio u koristan rad. S vremenom se sve više zagrijavaju, pa bi ih trebalo povremeno očistiti. To možda i nije posao sistemskog inženjera, jer je hardverski problem, ali bože moj, tko će to napraviti ako neće sistemac? :(

Zastarjele datoteke i nepotrebni nagomilani paketi uobičajena su posljedica dugogodišnjih nadogradnji. S druge strane, suvremeni poslužitelji, hardverski jaki i s visokim stupnjem pouzdanosti nalažu novu praksu: umjesto dosadašnjih nadogradnji, obavlja se instalacija čistog poslužitelja, a korisnici, njihove datoteke i mailovi se migriraju.

Godine rada i vrtnje na tvrdim diskovima ostavljaju posljedice koje  u jednom trenutku počnu dolaziti do izražaja. U ovom našem primjeru računalo staro nekih 10 godina je postalo vrlo usporeno i korisnik se žalio da ga ometa u radu. Pri ponovnom pokušaju logiranja u Windows 7 sustav, sustav nas upozorava da ima problema s lošim sektorima (bad sectors). To je obično upozorenje na koje se mora reagirati što prije, jer postoji opasnost da disk možda neće doživjeti sljedeće startanje, naročito zbog toga što se korisnik već određeno vrijeme susreće s ovim problemom. Podižemo Linux live sistem te Gparted alatom također dobivamo informaciju da disk ima loše sektore.

Proučavanje naredbe blockdev pružilo nam je priliku da naučimo što je prljavi bit. Korak dalje, pa ćemo se susresti i s pojmom "dirty cache". Keširanje je način da se ubrza rad računala. Umjesto zapisivanje na spore diskove, podaci se privremeno sklanjaju u bržu memoriju. No ako s jedne strane dobijamo na brzini, s druge strane unosimo komplikacije i povećavamo rizik da se dogodi nešto nepoželjno. Možemo li očekivati da će se sve odvijati automatski, bez našeg znanja i naše intervencije?