sys.portal

Ovih dana u medijima pratimo krizu u koju je upao Facebook nakon što se saznalo da je ustupio podatke o svojim klijentima engleskoj tvrtki Cambridge Analytica, koja ih je koristila za plasiranje (dez)informacija kojima je svrha bila utjecati na birače pred američke predsjedničke izbore 2016. Navodno su tu prste imali i Rusi. Amerikancima je njihova demokracija "svetinja" i teško podnose pomisao da se netko izvana petlja u njihove izbore.

Možete li zamisliti poslovni scenarij koji favorizira pametne kartice kao najbolje rješenje za dosezanje visoke razine zaštite podataka, naposljetku se implementira 7-zip - i sve bude baš kako treba?! Tja, čujte, ili sam - blago meni - jaaako promućuran ili sam napravio neku gadnu "grešku u koracima". Priča ide ovako...

U članku o naredbi blockdev obećali da ćemo se pozabaviti "komplikacijama" vezanim uz parametre za iščitavanje/mijenjanje sektora/blokova na disku. Da bismo ih naučili razlikovati i razumijevati, vratit ćemo se u povijest, u prošli milenij, dok su računala još bila u "pelenama". U to doba se podacima na diskovima pristupalo preko CHS geometrije, koja je krajem osamdesetih zamijenjena LBA adresiranjem. Tada su iskovani i termini koje još uvijek koristimo, puput sektora, bloka, klastera, cilindra.

Financijski savjetnici upozoravaju Amerikance da bi mogli ostati bez mirovina ako netko ukrade njihov digitalni identitet. O čemu se radi pokazat ćemo na primjeru umirovljenika iz Atlante. Steven Voss, umirovljeni inženjer, prošle je godine "iz čista mira" odlučio provjeriti stanje svoje mirovinske štednje. Nazvao je tvrtku Prudential Financial, koja brine o njegovoj mirovini, da bi saznao da je njegov račun ispražnjen jer je on sam zatražio isplatu svih sredstava.

Linux se razvija i stalno dobija nove naredbe, koje mi, tradicionalni uniksaši, tek trebamo otkriti i prihvatiti. Tako sam našao naredbu blockdev, ali se sve do nedavno nisam potrudio da je upoznam. Nije bilo vremena, nije mi trebalo... No upoznavanje s tom naredbom prilika je da se osvježi zaboravljeno znanje i da se nauči nešto novo.

Često dolazimo u situaciju da prilikom instalacije Windowsa našim korisnicima nemamo odgovarajuće "pogonitelje uređaja", odnosno odgovarajuće drivere. Korisnici rijetko čuvaju medije sa orginalnim driverima ili su oni u međuvremenu zastarjeli, pa ih moramo tražiti po internetu. Posebno nezgodna situacija bude s nekim modelima prijenosnika koji su imali nekoliko tipova grafičkih, mrežnih i bežičnih  kartica, pa traženje postane "mala noćna mora". Kod pretraživanja, moramo filtrirati po zemljama, modelima uređaja itd, a najčešće se svaki driver distriburira pojedinačno i treba ga posebno preuzeti. Najlakša je varijanta kad postoji all-in-one instalacije u jednoj datoteci.