sys.portal

Kad smo se već potrudili pa instalirali i zaštitili naš Tomcat serverčić, podignut ćemo na njemu par aplikacija. Svojom defaultnom internom strukturom Tomcat podržava "portalski pristup", znači, početnoj stranici portala pristupamo domenskim imenom (FQDN, poput www.google.com), potom za pristup aplikacijama rabimo poveznice prikazane u pregledniku. Dobar primjer je na nižoj slici - s FQDN URL-om http://primjeri.corp.hr:8080 pristupili smo Tomcatovoj početnoj stranici (portalu), potom, da bismo došli do njegovih oglednih aplikacija kliknemo na linku Examples. Naravno, isto bismo postigli uporabom punog URL-a: http://primjeri.corp.hr:8080/examples ... i tako to.

Nakon Sjeverne Koreje, koja je razvila vlastiti Linux, i Kina je odlučila krenuti istim putem. Njihova vojska ne želi više koristiti MS Windowse, smatraju ih sigurnosnom ugrozom. Nije jasno da li će rješenje biti inačica Linuxa, ili operacijski sustav razvijen ab ovo. U svakom slučaju, Kina ima dovoljno snage za takav poduhvat. Sjećamo se kako su Rusi kao uvjet prihvaćanja MS Windowsa tražili njihov izvorni kod. Čemu tolika sumnjičavost prema softveru?

Zastarjele datoteke i nepotrebni nagomilani paketi uobičajena su posljedica dugogodišnjih nadogradnji. S druge strane, suvremeni poslužitelji, hardverski jaki i s visokim stupnjem pouzdanosti nalažu novu praksu: umjesto dosadašnjih nadogradnji, obavlja se instalacija čistog poslužitelja, a korisnici, njihove datoteke i mailovi se migriraju.

Opća uredba 2016/679 Europskog parlamenta i vijeća od dana 27.4.2016 o zaštiti pojedinca u vezi s obradom osobnih podataka i o kretanju takvih podataka morala se provesti do 25.5. 2018. godine, kako u Hrvatskoj tako i u cijeloj EU. Potražili smo primjere iz prakse koji pokazuju u kojoj se mjeri zaštita osobnih podataka provodi.

Kroz ruke sistemca prolaze mnoga računala, uglavnom završe na radnom stolu kad se pojavi problem. Tako je prije nekoliko mjeseci korisnik donio notebook koji je iz čista mira prestao raditi. Ne podiže se operacijski sustav. Računala brzo zastarjevaju, čak i kad dobro rade ne mogu se mjeriti s novijim modelima. Zato je, uz dijagnostiku problema, dobro saznati datum proizvodnje, kako bi mogli donijeti odluku o tome da li ga se uopće isplati popravljati?

Naši mobiteli, tableti, prijenosna računala i USB stickovi naša su privatna oprema, prepuna osobnih podataka, bankovnih, zdravstvenih, poslovnih, poruka i korespodencije koje su samo za naše oči. Te sprave nosimo sa sobom na godišnji odmor, na službeni put, kad idemo popiti kavu, jer jedva čekamo da se spojimo na mrežu. Nitko ne bi smio pristupiti našim uređajima, osim policije s valjanim sudskim nalogom. Tako misli većina od nas. No postoji izuzetak, mjesto na kojem su osobne slobode manje zaštićene, a to su državne granice.

Scena informacijske sigurnosti nikad ne miruje. Radi se o mladoj disciplini koja se trudi uhvatiti korak sa sve bržim razvojem tehnologije i izazovima koje taj razvoj donosi. Implikacije su daleko šire od same tehnologije, one su političke, ekonomske, socijalne, općeljudske. Na taj se način dotiču i nas tehničara, koji na svoj skromni način sudjelujemo u širem društvenom zbivanju. Ali možda bismo mogli u većoj mjeri doprinjeti zajednici?