OS

Dok su tradicionalni Unixoidi prepuštali pojedinim servisima i aplikacijama da sami zapisuju vlastite logove, dnevnike, systemd uvodi jedinstven sustav kojem je prvenstven cilj prevazilaženje razlika u zapisima, bolja kontrola i preglednost logova. Servis koji se time bavi je journal daemon ili journald, koji je sad zadužen za logiranje svega, od kernela do korisničkih aplikacija.

Unatrag zadnjih 5 godina razvojem i pojeftinjenjem SSD diskova, dosta korisnika njihovom ugradnjom dobiva puno brže performanse računala. S druge strane, takvi diskovi su s godinama upotrebe u praksi pokazali i svoje negativne strane. Neke od njih ćemo prikazati u ovom članku. Kako su uglavnom kapaciteti ugrađenih SSD diskova iz proteklog perioda bili oko 120 GB, zapravo su u nekoliko godina postali "pretijesni". Na primjeru korisnika iz naše ustanove možemo vidjeti kako.

Systemd se diči kompatibilnošću sa dobrim starim SysVinitom. Prije svega to bi značilo da su zadržani runleveli, a onda i skripte koje podižu/spuštaju servise, smještene u /etc/rc[0-6].d direktorijima koje slijede logiku runlevela. No hajdemo pogledati je li to baš tako, da li je ispoštovana tradicija, ili nas samo žele umiriti kako se ne bi previše bunili, Jer, zna se, ljudi ne vole promjene, pogotovo ako su im nametnute.

U prošlom smo nastavku objasnili što su units (objekti kojima systemd upravlja) i targets (ciljevi koje treba postići). Vrijeme je da se pozabavimo redoslijedom podizanja i spuštanja servisa. Zapravo, trebali bi se navikavati na novu terminologiju: radi se o međuovisnostima unita, jedinica. Sistemci stare škole po navici brinu samo o servisima, smatrajući da se ostali detalji podrazumijevaju. Ali jedinica ne mora biti samo servis, jer systemd ima načina da brine o detaljima kojima se stari init nije zamarao.