Software

Članak o exFAT-u, novom filesystemu kojeg je izradio Microsoft, nagnao nas je da se prisjetimo povijesti Microsoftovih datotečnih sustava, od prve verzije FAT-a, kojeg smo koristili na disketama od 1977. nadalje. To je povijest koju je moja generacija iskusila od prvih (pra)početaka do danas.

Proučavanje naredbe blockdev pružilo nam je priliku da naučimo što je prljavi bit. Korak dalje, pa ćemo se susresti i s pojmom "dirty cache". Keširanje je način da se ubrza rad računala. Umjesto zapisivanje na spore diskove, podaci se privremeno sklanjaju u bržu memoriju. No ako s jedne strane dobijamo na brzini, s druge strane unosimo komplikacije i povećavamo rizik da se dogodi nešto nepoželjno. Možemo li očekivati da će se sve odvijati automatski, bez našeg znanja i naše intervencije?

Kao što lijekovi imaju nuspojave, tako je istraživanje naredbe blockdev proizvelo zanimljiv "sporedni efekt". Shvatili smo da sve izmjene konfiguracije koje donosi blockdev --setxxx traju samo dok se ne ponište ili dok se računalo ne ugasi. Pokušali smo vanjski disk proglasiti za read only, kako bi zamrznuli podatke na njemu, ali nakon reboota disk se opet montirao u read-write načinu. No jedan USB stick ponašao se drugačije. Svaki put kad bi ga utaknuo u USB port, na njega se nije moglo pisati. Kao da je naredba blockdev zaista uspjela zaštititi stick od pisanja? Ili je posrijedi nešto drugo?

U članku o naredbi blockdev obećali da ćemo se pozabaviti "komplikacijama" vezanim uz parametre za iščitavanje/mijenjanje sektora/blokova na disku. Da bismo ih naučili razlikovati i razumijevati, vratit ćemo se u povijest, u prošli milenij, dok su računala još bila u "pelenama". U to doba se podacima na diskovima pristupalo preko CHS geometrije, koja je krajem osamdesetih zamijenjena LBA adresiranjem. Tada su iskovani i termini koje još uvijek koristimo, puput sektora, bloka, klastera, cilindra.