CERT RSS

Na šestom izdanju Hacknitea, CTF natjecanja iz područja kibernetičke sigurnosti za učenike srednjih škola, ove je godine odnijela ekipa G04T iz Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile Pazin. Iako je svim članovima ovo bilo prvo natjecanje iz područja kibernetičke sigurnosti, svojim su znanjem, upornošću i timskim radom zasluženo osvojili prvo mjesto.

Tim je mentorirao Lovro Šverko, nastavnik informatike i stručnih predmeta iz područja računalstva, a pobjedničku ekipu čine:
Filip Peršurić Bernobić
Jan Runko
Toni Sergo
Zvonimir Fadiga
Antonio Hrelja

Članovi tima G04T-a u slobodno vrijeme bave raznim interesima kao što je sviranje, programiranje, rad s mikrokontrolerima i senzorima, no svima je zajednička ljubav prema informatici i praćenju novih tehnologija.

Kako je nastao pobjednički tim

Primarna namjera mentora Lovre bila je potaknuti učenike da se prijave, okupiti ekipu iz različitih razreda prirodoslovno-matematičke gimnazije i motivirati ih da iskoriste svoje znanje u realnom i izazovnom okruženju kibernetičke sigurnosti.

„Za Hacknite smo saznali preko profesora informatike koji nam je preporučio natjecanje i rekao nam više o njemu. Privukao nas je sam stil natjecanja i mogućnost pronalaženja problema u aplikacijama.”

Prije Hacknitea članovi tima nisu ozbiljnije razmišljali o tome da bi ih kibernetička sigurnost mogla ovako zanimati, no ovo ih je iskustvo potaknulo da detaljnije istraže ovo područje.

Taktika natjecanja

Mentor Lovro navodi da su pripreme za natjecanje u potpunosti su bile u rukama učenika. Ističe da je jedan član tima, Filip, preuzeo inicijativu: prezentirao je ostalima što je Hacknite i kako se pripremiti. Kada se ekipa formirala, učenici su samostalno organizirali svoje pripreme.

Učenici su imali jasnu taktičku pretpostavku. Plan je bio da u petak pogledaju zadatke i odu relativno rano spavati, kako bi u subotu ujutro bili odmorni i mogli napraviti što veću razliku. Pretpostavili su da će ostale iskusnije ekipe rješavati zadatke cijelu noć i biti umorne drugi dan, što bi im moglo dati prednost. Ta se taktika pokazala uspješnom jer je upravo razlika stvorena u subotu bila ključna za konačnu pobjedu.

„Drugog dana natjecanja smo se probudili vrlo rano kako bismo stekli prednost pred ostalim timovima koji su još spavali.“

Neki su radili više danju, neki noću, a jedino je pravilo bilo – ne ići spavati prekasno kako bi drugi dan bili odmorni. Zadatke su rješavali najkasnije do 2 ujutro.

Najzahtjevniji i najzanimljiviji zadaci

Učenici kažu kako su im najzahtjevniji zadaci bili: Tajna poruka, Haxxor i Keygen, dok kao najzanimljivije zadatke ističu: Kanta, Tajna poruka, Keygen i galf.gnp.

Mentor Lovro smatra da je najveći napredak ovog natjecanja mentalni pomak, spoznaja učenika da kao ekipa mogu riješiti najteže zadatke i postati najbolji u državi, što im daje veliko samopouzdanje za buduće izazove i projekte.

Hacknite 2025. – iskustvo koje će pamtiti

Sudjelovanje na Hackniteu članovi tima opisali su kao uzbudljivo i iznimno pozitivno iskustvo.

„Drago nam je da atmosfera nije bila PREprofesionalna svi su na discord serveru bili jako opušteni, dragi i pozitivni.“

Posebno im je u sjećanju ostala odlična interna atmosfera tijekom privatnih Discord razgovora dok su rješavali zadatke, kroz koje su se bolje upoznali i jako dobro zabavili.

Mentora je najviše iznenadio sam rezultat i način na koji su učenici dominirali natjecanjem. Nije očekivao posebno dobar rezultat, a kamoli uvjerljivu pobjedu nad iskusnijim ekipama s obzirom na to da im je ovo bilo prvo sudjelovanje na Hacknite natjecanju.

„Moja uloga se primarno svela na emocionalno i psihološko vodstvo. Iako su učenici bili u konstantnom vodstvu, poticao sam ih da ne odustaju i da u natjecanje unose punu snagu. Čak i kada su postigli značajnu prednost, usmjeravao sam ih na rješavanje zadataka koje su smatrali nerješivima. Cilj nije bila pobjeda pod svaku cijenu, već da sami sebi dokažu da mogu pomaknuti vlastite granice i riješiti najteže izazove.“

Najposebniji trenutak za mentora bio je u nedjelju navečer, kada mu je voditelj druge ekipe javio: “Odustali su, prihvatili su 2. mjesto.” Taj trenutak za njega je bio emotivan vrhunac, potvrda da je taktika tima uspjela i da su učenici, već u prvom pokušaju, nadigrali konkurenciju.

Znanje za budućnost i planovi za dalje

Članovi tima ističu kako su kroz ovogodišnje natjecanje, a posebno kroz samo sudjelovanje na Hackniteu, naučili mnogo novih i korisnih stvari iz područja kibernetičke sigurnosti, upoznali su brojne alate i metode koji se koriste u praksi, a koje ranije nisu poznavali. Sve zajedno, iskustvo im je donijelo širok spektar znanja koje smatraju iznimno vrijednim.

Najviše se interesiraju za razvoj tehnologija i različita područja unutar kibernetičke sigurnosti, među kojima su OSINT, reverzno inženjerstvo i web kategorija, a nakon sudjelovanja na Hackniteu još im je zanimljivije otkrivati ranjivosti na internetu. Posebno im je zanimljiv rad u obrambenom, blue timu, gdje bi voljeli štititi sustave, otkrivati prijetnje i jačati sigurnosne mehanizme.

Dok se neki članovi tima jednog dana vide u ulozi sigurnosnog stručnjaka, drugi planiraju karijere poput game developera ili rada u području glazbe. Ipak, svima je kibernetička sigurnost izrazito zanimljivo i privlačno područje informatike.

Mentor Lovro kaže da se interes mora nastaviti razvijati kroz praktičan rad i natjecanja. Također, smatra da je ključno u školama prepoznati ovakve grupe učenika i pružiti im maksimalnu podršku, jer oni su ti koji će postati naši budući stručnjaci u ovom neizmjerno važnom području.

Ponovno sudjelovanje na CTF natjecanju

Kada je riječ o budućim sudjelovanjima, tim još nije potpuno siguran, zato što su neki članovi maturanti i više neće moći sudjelovati na Hackniteu. Svakako planiraju iskušati i druga CTF natjecanja, poput picoCTF-a i drugih, a dio tima volio bi u budućnosti sudjelovati i na Hackultetu. Dok mentor Lovro odlučno navodi kako će ponovo sudjelovati na Hacknite natjecanju i braniti titulu pobjednika, a svim budućim natjecateljima poručuje:

„Samo se prijavite! Nije bitno koliko znate na početku, bitno je koliko ste voljni naučiti i surađivati. Kao što je i naš tim pokazao, zajedništvo i entuzijazam su jači od dugogodišnjeg iskustva.“

Pobjeda tima G04T dokaz je da među mladima u Hrvatskoj raste snažna generacija talentiranih, znatiželjnih i motiviranih učenika spremnih suočiti se s izazovima kibernetičke sigurnosti. Još jednom od srca čestitamo pobjedničkom timu GO4T i mentoru na ostvarenom rezultatu!

The post Upoznajte pobjednički tim Hacknite natjecanja 2025 – G04T first appeared on CERT.hr.

Živimo u vremenu u kojem se čini da je kritičko razmišljanje opcionalno. Umjetna inteligencija dovršava naše rečenice, planira nam rute i piše naše ideje. Aplikacije predviđaju što želimo prije nego što to i sami znamo. Život nikada nije bio praktičniji ni više automatiziran.

Ispod površine sve te praktičnosti polako i nesvjesno gubimo naviku samostalnog razmišljanja. Praktičnost nas lako privuče, ali uz brzi tempo inovacija nameće se ključno pitanje: žrtvujemo li osobni razvoj zbog pogodnosti koje nam donosi AI?

Privlačnost beznapornog napretka

AI alati temelje se na jednostavnom obećanju: olakšati život. Smanjuju napor i preuzimaju dosadne dijelove dana.
Zašto se boriti s osmišljavanjem teksta kada nam umjetna inteligencija može osmisliti odlomak za nekoliko sekundi? Zašto pamtiti ulice kad nas GPS može voditi skretanje po skretanje?

Praktičnost se čini kao napredak, uglavnom i jest. Ali svaki put kad prepustimo mentalni izazov umjetnoj inteligenciji, odričemo se malenog dijela vlastite sposobnosti rasuđivanja, maštanja ili odlučivanja. Problem nije u tome što strojevi postaju pametniji, već je problem što se mi polako mirimo s time da budemo manje uključeni. Ako prestanemo trenirati svoj um i potpuno se oslonimo na AI alate, naše kritičke sposobnosti će oslabiti, a to nosi stvarne rizike.

Mozak na autopilotu

Psiholozi ovaj fenomen nazivaju kognitivnim rasterećenjem — oslanjanje na kalkulatore, kalendare, pametne telefone i sada AI kako bi preuzeli naš mentalni teret. To je najčešće praktično i učinkovito. No što više toga prebacimo na tehnologiju, manje vježbamo vještine koje smo nekoć koristili prirodno.

Razmislite kako je GPS promijenio putovanja: nekad smo se oslanjali na prostorno pamćenje, a danas mnogi od nas ne mogu pratiti jednostavnu rutu bez mobitela. Isto se događa i s pisanjem: autocorrect popravlja pravopis, prediktivni tekst nudi sljedeću riječ, pa pišemo brže, ali uz manje mentalnog prisjećanja vokabulara, sintakse i ideja. S vremenom, vještine koje prepustimo AI alatima postupno slabe i izlaze iz naše mentalne prakse.

Kad AI predviđa sljedeću riječ ili sliku, to čini prema obrascima onoga što je već postojalo. Ali prava kreativnost ovisi o onome što još nije napravljeno. Savršeno učinkovit kreativni proces može biti brz, ali rijetko je dubok. Rizik je da, ne primjećujući, zamijenimo maštu imitacijom. AI širi ovaj obrazac i na donošenje odluka, kreativnost pa čak i moralno prosuđivanje. Ne tražimo od tehnologije samo da nam pomogne misliti; pozivamo je da misli umjesto nas. A kako kritičko razmišljanje slabi, može oslabjeti i emocionalna inteligencija, jer empatija, samosvijest i dobro prosuđivanje rastu iz istih navika pažnje, refleksije i truda koje sada prepuštamo strojevima.

Emocionalna cijena pretjeranog oslanjanja

Postoji i emocionalna strana automatizacije. Kad umjetna inteligencija donosi odluke umjesto nas, gubimo onaj mali, ali važni osjećaj zadovoljstva koji dolazi kad sami riješimo problem. Dobivamo rezultate bez radosti otkrivanja ili ponosa uloženog truda. U tom procesu možda se učimo da postignuća, pa čak i potraga za smislenim ciljevima, ne gledamo kao ciljeve same po sebi, već kao poslove koje treba optimizirati.

Preispitivanje “praktičnosti” kao vrijednosti

AI ne zna. Ne osjeća. Ne griješi. Upravo zato nikada ne može zamijeniti ljudsku borbu. Mali napori poput pisanja odlomka od nule, snaći se u nepoznatom gradu, donijeti tešku odluku ne predstavljaju neučinkovitosti, to su vježbe ljudskosti.

Praktičnost je postala vrijednost sama po sebi, ali nikada nije bila mišljena da zamijeni znatiželju, strpljenje ili dubinu. Pitanje je jednostavno: Pomaže li mi ovaj alat da bolje razmišljam – ili samo da manje razmišljam?

Povratak ljudskom umu

AI nije neprijatelj. To je alat, izvanredan alat koji može ojačati naše sposobnosti na načine koje prethodne generacije nisu mogle zamisliti. Takvi alati bi trebali služiti našem rastu, a ne zamijeniti ga. Da bismo povratili mentalnu snagu u doba automatizacije, vrijedi ponovno uvesti malo poteškoće u život:

• Napiši odlomak samostalno, barem prvu verziju
• Razmisli prije nego što pitaš AI
• Računaj male iznose u glavi
• Pročitaj cijeli članak umjesto sažetka i zabilježi ga vlastitim riječima
• Isključi prediktivni tekst na jedan dan I deaktiviraj nebitne notifikacije
• Skiciraj ideje na papiru prije otvaranja dizajnerskog softvera
• Donosi odluku sam, pa je tek onda usporedi s preporukom algoritma

Pravo kritičko razmišljanje zahtijeva napor. Sporo je, ponekad nije jednostavno, ali duboko nagrađujuće.

Poziv na ravnotežu

Koristi AI da ojačaš svoje sposobnosti, ne da zamijeni tvoju ljudskost. Automatiziraj ono što je ponavljajuće ali ne ono što tvoje vještine čini slabijima. Prava snaga ne dolazi iz prečaca. Dolazi iz borbe.

O autorici

Panayiota T. Smyrli je inženjerka kibernetičke sigurnosti i tehnička koordinatorica projekata u Digitalnoj sigurnosnoj agenciji Cipra te istraživačica na Otvorenom sveučilištu Cipra. Bavi se sigurnosnim menadžmentom, analizom prijetnji, usklađenošću i razvojem sigurnosnih politika te sudjeluje u EU projektima koji se fokusiraju na standardizaciju, interoperabilnost i jačanje prekograničnih kapaciteta.

The post Zamka udobnosti: kako nas automatizacija može navesti da zaboravimo razmišljati first appeared on CERT.hr.