Metro Ethernet tehnologija - uvod

Metro mreža pojmovno definira računalnu mrežu rasprostranjenu na području gradova (MAN, engl. Metropolitan Area Network) koja povezuje pojedinačne korisnike i poslovne subjekte, te im pruža širok spektar usluga. Budući urbana središta prednjače u potraživanju novih i specifičnih mrežnih funkcionalnosti, iznimno je važno da mreža odgovori na zahtjeve korisnika u vidu svojih usluga dimenzioniranih u skladu sa specifičnim potrebama, a cjenovne prihvatljivosti.

Hijerarhija metro mreže sastoji se u pravilu od tri segmenta:

• Pristupni segment (engl. Metro access) označava dio mreže do krajnjeg korisnika (engl. last mile)
• Rubni segment (engl. Metro edge) odnosi se na prvu razinu agregacije potrebne za daljnji transport
• Jezgreni segment (engl. Metro core) okosnica cijele mreže u smislu upravljanja uslugama i WAN povezanosti.

Na slici 1 prikazana je hijerarhija mreža temeljenih na Metro Ethernet tehnologiji.

IZVOR : Metro Ethernet Forum - "Reproduced with permission of the Metro Ethernet Forum."
Slika 1 : Hijerarhija mreža baziranih na Metro Ethernetu

Slika 2 prikazuje fleksibilnost u prihvaćanju različitih tehnologija kod izgradnje Metro Ethernet mreža, što najčešće ovisi o raspoloživosti pojedinih davatelja telekomunikacijskih kapaciteta s jedne strane, te potreba korisnika s druge strane [2].

IZVOR : Metro Ethernet Forum – Carrier Ethernet – the Technology of Choice for Access Networks
"Reproduced with permission of the Metro Ethernet Forum."
Slika 2 : Pristupne tehnologije Metro Ethernet mreža

Topologija metro mreža može biti:

• prsten (engl. ring)
• zvijezda (engl. hub-and-spoke, star)
• potpuna ili djelomična mesh struktura

Ethernet tehnologija u području metro mreža našla je svoju primjenu upravo zbog svoje jednostavnosti, fleksibilnosti i cijene u usporedbi sa dotadašnjim konvencionalnim tehnologijama TDM, SONET/SDH (engl. Synchronous Optical NETworking / Synchronous Digital Hierarchy) i ATM (engl. Asynchronous Transfer Mode) karakterističnim za govorne usluge i zakupljene vodove (engl. leased-line).

Tranzicija prema Metro Ethernetu od korisnika ne zahtjeva dodatna ulaganja budući se i njegova lokalna mreža bazira na Ethernetu, dok samo sučelje omogućava skalabilno i granulirano dimenzioniranje kapaciteta koje nudi pružatelj usluge. Razvoj i nadogradnja funkcionalnosti koje korisnik potražuje za razliku od navedenih tradicionalnih tehnologija ne implicira zamjenu postojeće mrežne opreme i pripadajućih sučelja, već se ostvaruje preinakama softverskih parametara, što je vremenski manje zahtjevan proces.

Budući se radi o tehnologiji čiji standardi su dobro poznati, pružatelji kapaciteta nisu prisiljeni osposobljavati specijalizirane timove stručnjaka, što također utječe na konačnu cjenovnu uštedu. Prednost u odnosu na tradicionalne tehnologije nalazimo i u jednostavnosti potrebnih O&M (engl. Operation and Maintenance) aktivnosti [3].

Prvenstveno zamišljen kao standard za izgradnju lokalnih privatnih mreža (802.3, untagged) temeljen na principu zajedničkog medija (engl. shared media), Ethernet je nadograđivan novim funkcionalnostima koje bi omogućile korištenje tehnologije na razini ISP-ova (engl. Internet Service Provider). Stoga je implementacija MAN Etherneta započela tek sa primjenom standarda 802.1q kojim se postigla izolacija prometa kroz virtualne LAN-ove (engl. Local Area Network), VLAN (engl. Virtual LAN).

Od ostalih funkcionalnosti Metro Ethernet tehnologije važno je spomenuti VLAN Stacking (802.1ad, Queue-in-Queue) i VLAN Translation kojima se postiže dodatna fleksibilnost u dimenzioniranju sustava i lakše zadovoljavaju specifični zahtjevi korisnika.

Ovisno o segmentu tržišta, najčešće se susreću sljedeće usluge implementirane u Metro Ethernet mrežama:

• Internet pristup
• transparentni LAN (point-to-point LAN to LAN)
• L2VPN (point-to-point or multipoint-to-multipoint LAN to LAN)
• udaljeni pristup mrežnim resursima (engl. remote data centar) i sustavima za pohranu podataka (SAN, engl. Storage area networks)
• govorne usluge preko IP protokola (VoIP)

Pritom je važno naglasiti kako prijenosna mreža davatelja kapaciteta nije nužno bazirana na Ethernetu i L2 kontrolnim mehanizmima, već se sa korisničkog aspekta prividno ponaša kao L2 Ethernet.

Tako u slučaju L2VPN usluge korisnik na razini svih svojih lokacija, u slučaju multipoint-to-multipoint povezanosti, percipira tu mrežu kao L2 Ethernet preklopnik, te može potpuno autonomno i transparentno podizati IP servise i usmjerivačke protokole.

Takva povezanost na drugom sloju OSI složaja (engl. Open Systems Interconection) u interesu je i pružatelju usluge koji nije odgovoran za adresiranje korisničkog IP prostora i kontrolne mehanizme viših slojeva [4].

Literatura:
[1]Ralph Santitoro, „Metro Ethernet Services – A Technical Overview“,
Metro Ethernet Forum http://metroethernetforum.org/, travanj 2003
[2]Metro Ethernet Forum, „Carrier Ethernet – the Technology of Choice for Access Networks“, Metro Ethernet Forum http://metroethernetforum.org/, ožujak 2006
[3]Metro Ethernet Forum, „The Metro Ethernet Network - Comparison to Legacy SONET/SDH MANs for Metro Data Service Providers“, Metro Ethernet Forum http://metroethernetforum.org/, srpanj 2003
[4]Sam Halabi, „Metro Ethernet: The Definitive Guide to Enterprise and Carrier Metro Ethernet Applications“, Cisco Press, ISBN 158705096X, 2003