Redundacija – mo'š mislit!

Bilo je to za vrijeme godišnjeg odmora, olimpijade u Riu 2016. i čaše piva koju sam ispijao dok sam uživao u prijenosu. Nekako ovo ljeto i godišnji prolaze smireno, telefoni miruju, računalo rijetko koristim, tu i tamo pogledam pristiglu poštu, pročitam vijesti i čekam prijenos natjecanja.

Negdje u večernjim satima, dok uživam gledajući kako naši osvajaju medalje, kao iz nekog predosjećaja, ustanem iz fotelje i sjedam za laptop. Prvo pregledavam poštu: osim nekoliko poruka i obavijesti ništa posebno.

Kako imam običaj provjeriti sve servise, provjeravam i drugi server na kojem imam nekoliko webova raznih projekata, lokalni Moodle, studentske korisničke račune i druge stvari za koje nije bilo mjesta na primarnom serveru.

Prvo pokusavam pristupiti sustavu Moodle, a preglednik mi izbaci poruku "Server not found". Dobro, pomislim, možda je nestalo struje i da je upravo u tijeku ponovno "podizanje" sustava. Nakon desetak minuta ne mogu pristupiti web stranicama, nervoza počinje rasti nakon što se sshd ne odaziva, pa ni ftp (koji treba raditi zbog vanjskih suradnika).

Osim pinga nemam drugog izbora, ali je rezultat (naravno) nula. Napredujem od nervoze do lagane panike. Oko 22:15 sati sjedam u auto i pravac radno mjesto. Odlazim do servera koji se ne da pingati. S prednje strane pravo mrtvilo, ni jedna "lampica" ne gori. Ma dobro, nestalo je struje i server se iz nekog razloga nije bootao. Ključićem otvaram prednju masku i pritisnem tipku "Power".

Server ne reagira, pregledavam kablove, no čini se da je sve u najboljem redu. Sa stražnje strane gledam dva napajanja koja imaju kontrolne ledice, no ni jedna ne svijetli. Pokušavam malo jače ugurati kablove od napajanja, možda su se malo izvukli, no ni to ne pomaže.

Izvlačim oba hot-swap napajanja jedno po jedno i ponovo vraćam u kućište servera, bez uspjeha. Zaključak je jednostavan, oba napajanja su pregorila i to za vrijeme godišnjeg odmora. Istraživanjem se da zaključiti da je prije dva tjedna otišlo jedno napajanje, a zatim i drugo. Kakva redundancija! Što je najgore, u vrijeme godišnjeg odmora kvar jednog napajanja se ne može primjetiti bez fizičkog pregleda, jer server radi na redundantnom napajanju.

Novi dan godišnjeg, odlazim rano na posao, uzimam telefon i nazivam redom sve tvrtke koje se bave hardverom. Nitko nema odgovarajuće napajanje na zalihi, pa  zovem sve meni poznate sistemce, bivše sistemce i prijatelje ne bih li dobio na posudbu jedno napajanje.

Kako nitko nije imao odgovarajuće napajanje, preostaje mi samo googlati i tražiti tvrtke po Europi koje bi mogle imati napajanje. Nakon nekoliko sati potrage, javio se prijatelj s informacijom da je locirao napajanja – i to u mom vlastitom gradu.

Nisam mogao vjerovati, pa sam nestrpljivo osobno otišao po njih. Odmah sam ih upogonio i upalio server. Srećom filesystem nije bio oštećen, kao ni baze podataka, pa se server bez problema vratio u život.

I na kraju zaključak: redundacija, da, pomaže, ali nekad ni to nije dovoljno! Ipak bi trebalo imati bar još jedno rezervno napajanje na polici, pogotovo što tvrtke dobavljači u ovoj krizi nastoje imati što manje robe na zalihi.

Koristim priliku da od srca se zahvaim osječkim sistemcima i sistemašici koji su, ne štedeći svoje slobodne dane i godišnji odmor, pomogli da riješim ovaj nezgodan problem.