Potiče li obrazovni sustav nadarenu djecu?

Za svoju zemlju volimo reći da je društvo znanja, no počesto nam se čini da smo po nekim primjerima daleko od te krilatice. Na portalu smo još prije dvije godine pisali o tome da je Estonija u osnovnim školama pokrenula projekt ProgeTiiger kroz koji djecu uči programiranju, a isto je odnedavno učinila i Finska. Finska nam može biti uzor, jer je riječ o  jedinoj zemlji u Europi koja se može pohvaliti funkcionalno razmišljajućim naraštajima. Evidentno je da je u slučaju obje zemlje riječ o društvima znanja, gdje su reforme obrazovanja napravljene na vrijeme, strategije razvoja obrazovnog sustava dosljedno se provode, potiče se nadarenost, zalaganje i trud.

Kakva je situacija u Hrvatskoj? Primjerice, nagrađivani olimpijci iz prirodnih znanosti nemaju dodatne povlastice pri upisu na fakultete, dok se u Japanu takve pojedince stipendira, omogućuje upis na studij po želji, dobivaju ponude za nastavak studija uz stipendiranje u SAD-u.

Izravan upis u željene srednje škole nemaju niti programeri, jer nažalost informatika nije na listi predmeta za dodatno vrednovanje. Ako su zemlje koje smo spomenuli na početku teksta prepoznale vrijednost programiranja i djecu tome uče u osnovnim školama, zašto se ne povedemo za tim pozitivnim primjerima i na vrijeme uhvatimo priključak s društvima znanja?

O problemima s kojima se susreću mladi informatičari i programeri popričali smo s informatičarom Vladom Lendvajem, ocem troje nadarene djece. Njegov najstariji sin Vilim (15 godina), nedavno se vratio s Međunarodne prirodoslovne olimpijade mladih održane u Argentini sa brončanom medaljom oko vrata.

„Zasada je to najveći Vilimom uspjeh, mada svakako treba spomenuti 3 naslova državnog prvaka u programiranju, jer to je područje koje ga više zanima, a onako usput je bio i državni prvak iz robotike, drugi na državnom iz kemije, te osvojio treću nagradu na državnom iz fizike. Mlađi sin Dorijan (11) se već kao učenik trećeg i četvrtog razreda plasirao na Juniorsku hrvatsku informatičku olimpijadu gdje se ravnopravno natjecao sa starijim osnovcima, dok je Dora (9) tek učenica trećeg razreda OŠ i zasad pobjeđuje u svojoj kategoriji na svim programerskim natjecanjima Zagrebačkog računalnog saveza i Hrvatskog saveza informatičara na kojima sudjeluje“, kazao je Vlado Lendvaj.

Najveći problem s kojim se on i supruga, kao roditelji nadarene djece susreću, jest posvemašnja neprilagođenost školskog sustava nadarenima, velikim dijelom stoga što je iz pravilnika izbačena obaveza škole da osigura stručnjaka za područje nadarenosti za svako nadareno dijete, te neshvaćanje da su to također djeca s posebnim potrebama.

„Te bi probleme bilo lako riješiti tako da se odabere nekoliko ključnih područja (npr. prirodoslovlje, programiranje i robotika) i ljude koji su pokazali rezultate u radu s nadarenima organizira da obilaze škole po cijeloj državi i drže praktične radionice s učenicima i nastavnicima. Rezultati bi bili brzo vidljivi, i u boljim uspjesima te djece i u osposobljenosti njihovih nastavnika, pa i u sveopćoj pozitivnoj atmosferi koja bi se stvorila kad bi roditelji, nastavnici i djeca vidjeli da se nešto dobro i korisno radi“, predlaže Vlado Lendvaj. Razočaran je kad shvaća da Hrvatska ima potencijala biti u europskom i svjetskom vrhu po kvaliteti života i uspjesima naših ljudi, što se jako dobro vidi kada oni odu van.

„Sustav prereguliranosti od strane nesposobnih je ono što ubija svaku perspektivu. Ako se promijeni klima u društvu vidim izvanrednu perspektivu za svoju djecu, no ako ostane ovako kako je, ovdje nema mjesta niti za mene, niti za njih“, zaključio je Vlado Lendvaj.

Nekoliko pitanja postavili smo i Vilimu kojeg smo ulovili u tjednu s najviše natjecanja. Vilim je učenik XV. gimnazije u kojoj posebno ističe vrijednost što tamo studenti, bivši učenici te škole, koji su bili na raznim olimpijadama, vode dodatnu nastavu. Od najdražih medalja istaknuo je broncu na IJSO (međunarodna juniorska prirodoslovna olimpijada) te naslov državnog prvaka iz informatike, kategorija C++. Za pet godina vidi se na nekom kvalitetnom fakultetu, a priznao nam je da bi volio raditi kao sistemac na CARNetu, jer bi to vjerojatno bilo zanimljivo iskustvo za njegovu buduću karijeru.

Dakle, svi akteri u obrazovnom procesu trebaju nastaviti raditi na tome da obrazovni sustav postane što je moguće više poticajan za nadarene učenike iz informatike i programiranja. Stručnjaci koji se godinama bave analizama obrazovnih sustava tvrde kako više ne stoji ona latinska „Ponavljanje je majka znanja“. Mali genijalci to nam svakodnevno potvrđuju svojim domaćim i međunarodnim uspjesima. Stoga takvu djecu trebamo poticati u njihovim otkrićima, znanjima i rješenjima kako bi ih na kraju obrazovnog procesa imali što više, jer rast i razvoj svake prosperitetne države počiva upravo na tim mladim snagama.