Odmaraju li se sistemci dok su na godišnjem?

Idu li sistemci na godišnji odmor? Naravno da na to imaju pravo, no kako taj godišnji izgleda? Jesu li za vrijeme odmora dostupni, drže li službeni mobitel uključen, rješavaju li probleme s posla dok su na plaži?

Nedavno istraživanje provedeno u SAD pokazuje da preko polovine poslodavaca očekuje od zaposlenih da budu na raspolaganju izvan radnog vremena i za vrijeme godišnjeg odmora. S druge strane, još veći broj informatičara, njih dvije trećine, prihvaća takav pristup i spremni su, radi potrebe posla, raditi i dok se odmaraju. Današnje komunikacijske tehnologije to omogućavaju. A priroda je informatičkog posla takva da je to servis koji mora biti dostupan 24/7 i o kojem ovisi poslovanje tvrtke. Ako poslodavac ne zapošljava dovoljan broj stručnjaka da bi radili u smjenama i da ih bude dovoljno na poslu dok je dio na odmoru ili bolovanju, onda nekolicina mora zapeti i izvan radnog vremena kako bi tvrtke opstale na tržištu.

Obavili smo telefonsko istraživanje među kolegama sistemcima iz akademske i znanstvene zajednice. Nekolicina se odazvala, a još nekoliko je uzvratilo poziv nakon što su, po povratku s plaže, pogledali popis propuštenih poziva. Odlučili smo da imena nećemo spominjati, ali ćemo ukratko dati pregled njihovih odgovora na pitanja:
- Da li se na godišnjem odmaraju?
- Zovu li ih s posla?
- Odazivaju li se na pozive i spremno rješavaju probleme?
- Honorira li im se rad izvan radnog vremena?

Obrazovne ustanove sada su na kolektivnom odmoru, tako da se i marljivi sistemci silom prilika odmaraju. Time je za većinu već odgovoreno na prvo pitanje. No neke službe moraju raditi i kad nema nastave. Obavlja se sezonsko održavanje, netko mora biti u računovodstvu radi plaćanja računa i obračuna plaća. Ako ima problema u radu računala, koga će zvati nego svog omiljenog sistemca?

U odgovorima sistemaca jasno se nazire generacijski jaz. Starija generacija, kojia je taj posao počela raditi iz hobija ili, drugačije rečeno, iz ljubavi, smatra da je normalno da se pobrinu da njihova mreža, serveri i servisi uredno rade i dok se oni odmaraju. Odazivaju se na mobitel, redovno čitaju mailove, povremeno izdaleka provjeravaju da li sve radi kako treba. To im je dio svakodnevne rutine koje se pridržavaju dok rade, vikendom, pa i na godišnjem. Kako reče jedan kolega, koji ima običaj za vrijeme godšnjeg odmora svakog ponedeljka svratiti na posao, on to radi "radi sebe". Ako iskoči osigurač pa server ne radi, onda ni on neće moći pročitati svoju dnevnu porciju maila. A time je implicitno dan odgovor na pitanje da li im poslodavac daje makar moralno priznanje za takvu odanost? Oni to naime ne rade radi drugih, nego radi sebe! Iluzorno je i pomisliti da bi poslodavac uopće bio svjestan takve požrtvovnosti, a kamoli da ju je spreman nagraditi.

Nasuprot tome, pripadnici mlađe generacije lakše se distanciraju i od posla i od poslodavca. Nekolicina radnim danom gasi mobitel u 17 sati, a pogotovo to čine dok su na odmoru. Navečer na brzinu pročitaju mailove, pa će, mada nerado, intervenirati ako je nešto hitno. Ali pri tom imaju osjećaj da im je poslodavac ostao dužan, jer ti radni sati nisu obračunati i plaćeni. Ako je server u kvaru i nekoliko dana ne stižu mailovi, oni ne preuzimaju krivicu na sebe, već je prebacuju na poslodavca koji nije htio postupiti u skladu s pravilima neprekidnosti poslovanja. Naše uprave nerado ulažu u preventivu, uglavnom se stavlja "krpa na zakrpu" sve dok nekako ide. Nova se oprema kupuje tek ako se stara ne da popraviti. A sistemci su u nezavidnoj situaciji, bave se krpanjem i spašavanjem svega što se spasiti dade, dok istovremeno trpe prigovore kao da su oni krivi za takvo stanje. E pa mlađa generacija to odbija!

Tko je u pravu, stariji kojima je posao ujedno i hobi, ili mladi kojima je posao samo posao, a hobi im je "something completely different"?

Prosudite sami. Zapitajte se, kakvog biste sistemca radije imali? Dok razmišljate, uživajte u koktelu ne nekoj jadranskoj plaži.