Tragičan kraj hakerskog genija

Hakersku zajednicu potresla je vijest o preranoj smrti Aarona Swartza,  internetskog aktivista i programera koji si je oduzeo život u 26. godini. Aaron je optužen za krađu milijun akademskih dokumenata iz digitalne arhive MIT-a. Premda suđenje još uvijek nije bilo završeno, prijetila mu je zatvorska kazna do 35 godina i novčana kazna u visini od milijun dolara. Oni koji su ga poznavali i imali priliku raditi s njim kažu kako se „taj neumorni i talentirani haker svakodnevno zalagao da Internet bude i ostane plodni ekosistem za otvoreno znanje“.

Tko je zapravo bio Aaron Swartz? U dobi od samo 14 godina s nekolicinom programera osmislio je ranu verziju Web feed standarda RSS 1.0. S Larry Lessigom radio je na lansiranju besplatnog javnog kataloga knjiga OpenLiberary.org. U 2010. osnovao je neprofitnu organizaciju Demand Progress koja se uspješno borila protiv usvajanja tzv. protupiratskog zakona - SOPA, koji je povučen uslijed pritiska javnosti.

Za Aarona kažu da je bio haker sa sviješću, jer je „silnu energiju posvećivao pitanjima poput neutralnosti mreže, slobodnog pristupa informacijama i reforme autorskih prava“. Koji su onda bili njegovi motivi da koristeći MIT-ove resurse pristupi bazi JSTOR i skine milijune akademskih članaka? MIT je čitanje naplaćivao 8 centa po stranici, što je očito zasmetalo aktivista koji je smatrao da znanstvene informacije moraju biti slobodne.

Mediji navode kako to nije bio Aaronov prvi eksperiment krađe javnih dokumenata. U 2008. godini koristeći se perl skriptom uspio je skinuti gotovo 20 milijuna stranica sudskih spisa koje je besplatno stavio na Internet Archive. FBI je istraživao hakerski upad, ali optužba protiv Aarona tada nije podignuta. Sa MIT-om je imao manje sreće. Slučaj je vodio državni tužitelj Steve Heymann, poznat po optužbama protiv cyber kriminalaca. Presuda protiv Aarona trebala je biti izrečena 1. travnja 2013.

Aaronova obitelj i bliski suradnici krive „kaznenopravni sistem SAD-a koji je zastrašivanjem i tužiteljskim pretjerivanjem“ doveo do tragičnog kraja mladića koji je otvoreno pisao da se bori s depresijom. Za njih bi bilo nepravedno da se Aaron osudi na tako drastičnu kaznu za zločin u kojem nije bilo žrtava i da se tako izjednači s najgorim kriminalcima. Također tvrde da je smrti doprinijela i neopravdano snažna reakcija dužnosnika MIT-a koji u niti jednom trenutku nisu stali na Aaronu stranu. Nakon njegove smrti oglasio se i L. Rafael Reif, predsjednik MIT-a. U svom kratkom priopćenju izrazio je sućut obitelji te istaknuo kako će MIT još jednom preispitati svoje postupke vezane uz Aaronov slučaj.

Premda ne dovodimo u pitanje važnost i potrebu zaštite podataka, u ovom se slučaju radi o rigoroznim optužbama koje nisu proporcionalne počinjenom djelu. Oslobađanje znanstvenih informacija ipak je stvar svjetonazora, a ne običan kriminal.