Business Software Aliance, skraćeno BSA, međunarodno je udruženje koje zastupa interese proizvođača softwarea [1] i njihovih partnera. Sa podružnicama i zaposlenicima u 11 gradova raspoređenih po cijelom svijetu, BSA je aktivan u preko 80 zemalja, uključujući Hrvatsku. Njihova je misija "promicanje pravnog okruženja u kojem (sofverska) industrija može napredovati." U domaćoj podružnici potražili smo odgovore na pitanja o tome kakva je u nas situacija što se tiče poštivanja zaštićenog intelektualnog vlasništva.
U hrvatskoj podružnici pojasnili su nam kako godišnje zaprime tisuće prijava od krajnjih korisnika, distributera, nadležnih tijela, članova BSA, te srodnih udruženja na temelju čega detaljno razrađuju navodnu uporabu nelicenciranog i nelegalnog softvera. U svojim aktivnostima koriste najnoviju tehnologiju s ciljem praćenja preuzimanja nelegalnog softvera i distribucije piratskog softvera na Internetu putem aukcijskih web stranica.
BSA svake godine provodi istraživanja među pravnim subjektima o korištenju licenciranog softvera na temelju čega donose egzaktne podatke o financijskim štetama prouzročenim uporabom nelegalnog softvera. Na pitanje kako se točno provode ta istraživanja dobili smo pomalo općenit odgovor „BSA mjeri opseg i vrijednost nelicenciranog softvera instaliranog na osobna računala u određenoj godini“. U svojim istraživanjima ne vode specifičnu statistiku o zloporabi softvera prema djelatnostima.
Za državnu upravu kažu kako „ne mogu tvrditi o potpunoj licenciranosti u odnosu na niti jedan segment kako privatnih tako i državnih tijela, no tijela i jedinice državne uprave sklapaju s BSA članicama ugovore o licenciranju te na taj način ostvaruju ekonomsko i financijski prihvatljiv oblik licenciranja.“
Od nadležnih u tom udruženju nismo uspjeli doznati kakvo je stanje u akademskoj zajednici, premda kako kažu „BSA i akademska zajednica u cjelini već dugi niz godina ostvaruju vrlo dobru suradnju“.
Ono što su sa sigurnošću mogli reći je da je o ovoj temi edukacija potrebna svim sudionicima direktno uključenim u postupak zaštite autorskih prava na računalnim programima - državnim inspektorima, sucima te državnim odvjetnicima. Ističu kako se Sjedinjene Američke Države i skandinavske zemlje najučinkovitije bore protiv nelicenciranog sofvera. Od zemalja u našem okruženju kao primjer ističu Austriju te Češku sa stopom softverskog piratstva od 35 posto.
I za kraj iz BSA poručuju kako bi svaka institucija trebala imati jasnu sigurnosnu politiku. Primarna uloga sigurnosne politike trebala bi biti određivanje prihvatljivog i neprihvatljivog načina ponašanja kako bi se zaštitile vrijednosti informacijskog sustava, uključujući opremu, softver i podatke. Sigurnosna politika trebala bi odrediti odgovorne osobe za nabavu softvera, te provoditi kontrole programa instaliranih na računalima. Tako bi se svaki korisnik koji ima potrebu za nekim programom pri nabavci i instalaciji tog programa trebao obratiti odgovornoj osobi koja je zadužena za instaliranje, održavanje i licenciranje programske podrške na svim računalima sustava. Ako bi se svi toga pridržavali, kod poslovnih korisnika sasvim bi se sigurno smanjila stopa softverskog piratstva, zaključuju u BSA.
Vezani članci:
Državni inspektorat nadzire legalnost korištenja sofvera [2]
MUP u borbi protiv nelegalnog softvera [3]